Thursday, 5 April 2018

Edgar Alan Po - Anabel Li

Anabel Li

U carstvo na žalu sinjega mora –
prije mnogo ljeta to bi –
živješe jednom djevojka lijepa
po imenu Anabel Li;
i samo jedno joj biješe na umu
da se volimo mi.
U carstvu na žalu sinjega mora
djeca smo bili mi,
al’ voljesmo se više no iko
ja i Anabel Li,
ljubavlju s koje su patili žudno
nebeski andjeli svi.
I zato, u carstvu na morskome žalu,
pradavno ovo se zbi
poduhnu vjetar noću sa neba,
sledi mi Anabel Li
i dođoše od mene da je odnesu
njezini rođaci svi,
u grob na morskome je spustiše žalu
da vječni sanak sni.
Anđele zavist je morila što su
tek upola srećni ko mi
da! zato samo (kao što znaju
u carstvu onome svi)
poduhnu vjetar sa neba i sledi
i ubi mi Anabel Li.
Al mi nadjačasmo ljubavlju one
što stariji bijehu no mi –
što mudriji bijehu no mi –
i slabi su anđeli sve vasione
i slabi su podvodni duhovi zli
da ikad mi razdvoje dušu od duše
prelijepe Anabel Li
Jer vječite snove, dok Mjesec sjaj toči,
snivam o Anabel Li
kad zvijezde zaplove, svud viđam ja oči
prelijepe Anabel Li
po svu noć ja tako uz dragu počivam,
uz nevjestu svoju, uz život svoj snivam,
u grobu na žalu, tu ležimo mi,
a more buči i vri.

Letindor

No comments:

Post a Comment