Saturday, 21 April 2018

Pisanje i govorenje

Imaju svečani govori koji ne djeluju na sokove bića, jer ništa baš nam ne pomjere. A takvih je govora više. Najpreče je otpetljati sebe, otvor dopustiti makar za dašak poezije. Govor svira pa, pokušaj. Jalovost nam stalno prijeti. Neodoljiv je umjetnik kada griješi u ime života i sudbine je, tačno zna. I griješi jer je vjeran Duhu i mimo zanata i šablona živi, spava s mostovima. Najveći je onda kad se iznenadno oslobodi stega i sa pravom mjerom kad poludi pjesnik umiva nas stihovima. Ritmovi mu nisu uštogljeni, kruti Svako ima ličnu dramu i uporno stroga se sintaksa ruši na najljepšu melodiju tog pjesnika. Bombarduju. Dinamiku ti unesi u stvarnost kad možeš ili pokori se programima. 

Treba Znati pogoditi pojam sve do lebdenja same stvari. Mi imamo naše šare na tepihu, čipku, neke običaje, i imamo laž rečenu kroz ekrane, ali i kroz tradiciju. Muku maskiranu imam, prkos ropski da sve manje je nasilan. Svađalački živi rob. A ko je rob? Pokušavam vidjeti sa sobom to uz jezičko malo tkanje, al' kroz šumu kad se krene neko obara i granje, mala prohodnost je, a opasnost i povelika, nagrada je tu najveća.  

Letindor

No comments:

Post a Comment