Tuesday, 3 April 2018

Tiha noćna drama

1. NOĆ

ULICA - NOĆNI PRIDOŠLICA TRAŽI UTOČIŠTE I

Nalazi da konobar spava … Kao tamna silueta iz mraka mlad čovjek, umoran, pripit i tužan proviruje kroz ta sumorna vrata od spolja ka unutra ne bi li kog ugledao. Ne, nikoga nema sem konobara. Popiće jednu i odlazi dalje ma šta bilo sa ostalima. Ali, to vrata kao da čuše, te njegove misli, i sama se otvoriše. Rekli bi ljudi zbog promaje, a da li, to niko još ne zna. Misli nekakve progone putnika magnetski i odlučno vode ga sad šanku nepoznatom, i ne sjeća se da l' je kad tu bio. Skrivena žeđ o tom ne haje.

Konobar diže glavu i obrvu pomjeri, viri na kapke kao žena na prozor u ono vrijeme okupacije grada. Veš su pokupile, a muški, ko zna ko od njih je živ. Sad procjeni ovaj nekim svojim metodom pridošlicu, primudri kelner, iako jedva pridržava glavu. Od umora ili od dosade? Ne znam. Svi djeluju isti. Nema opasnosti za njega, to uvidje konobar. Pozdravlja: 

- Zdravo Starac! 

Klimom glave ja odobrih taj prisan pozdrav no, ne bi mi pravo što ljudi tako u priči nehajno mlate, riječi su moćne. I otpad je moćan. Zagađuje. Zrače. Sad molim da ne uđe u razgovor samo nek uspe tu jednu i ne pita ništa - pomislih. Toliko se maši! Na sve strane. A pogađa! Pričam tako već duže vrijeme sa sobom, jer sa kim pričati? Ni sebe da urazumi čovjek, a kamo li drugog. Sloboda je blizu, ne znam je cijelu, osjećam miris tih vrhova. Čekam i predivni cvijet iz blata da prostre latice površini neuprljan lotos tu sad na šanku. Perunika. Cvijeće je blizu, al' gaze ga. Da imam tu konačnu snagu da pokrenem stvar, tad ućutkao bih nehajne sa dobrom plaćom, jer sa čim drugim, gdje nema svijesti, osjećaja, nema ni stida. Ne zna se ili nedostaje snaga da drži se mjera. I za njih bi posebne gradove dao da izrade. Sami nek' grade i sve što hoće. Nebeski su gradovi posebno nedostupni, ko brljavi pada, jer tamo je 100% čisto. Nek' ide gdje ko kad kako hoće, jer ne može tamo gdje ne može se. Ma, ne brinem se. Nek' malo je dobrih, jer doboroti treba pravo junaštvo, um i ljubav. Tup voljeti ne može, uplašen. Ne, ne može voljeti čovek u zabludi. Pametni, kažu, imaju para. Svaka budala pametnija je i od Mudraca? Rob prikuplja stvari sebe svud rasipa. On protiv Cijelog je svijeta, a ja za Cijeli (Svijet). Stanje je rasparčano. Ako pitaš ko je dobar, zna se Ko je, a ne znamo. Ne znam kako. I Vjerujem. Dobro, Ljubav, Sloboda i Pravednost Prva svud caruje. Ne vidi se. A to što ne vidiš ne znači da ne postoji. Mani me sada iluzije, toga svud ima, igara sjenki i odraza, slika. Nije to sporno, čovjek je sporan. Oni što buču možeš i njih u jednu kofu pa pusti nek' teku ka svome ušću. Priroda svakog je nejednakost sa samim sobom. Nula je velika. Eh, da mi je! Čist kad držiš se ne treba snaga, da nije lažna samo čistoća. Dug i dubok pogled u sitne sate, evo, vrijedi mi sad pa, makar i u šank. Šta pričati!? Evo ga, sipa. Dobro je, nema ispraznih pitanja ...

prošlo je od tada izvjesno vrijeme ... 

(Uzme me nakratko ledeni vazduh sa vrata kad spazih da preda mnom žena se primiče, pita ...)

Ž: - ,,Je li tamo ima nešto sem vina ... Uuu, ti izgledaš čudno! ..." ...

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment